Casino Online

Brodolomac

Shvatio je da ta novost, koja povezuje cijeli svijet, otvara neograničene mogućnosti za zaradu, a on je uvijek sanjao da ima puno para. To bi mu omogućilo da radi ono što hoće, ono što voli, a ne da bude prisiljen ići svako jutro u ured i na povratku kući prepričavati ukućanima kako je šef grozna osoba. Primjer mu je bio otac koji se je uvijek žalio na nisku plaću, iako je bio inženjer, i na loš tretman u firmi u kojoj je radio. On nije želio da njegov život protekne na taj način. Krenuo je s istraživanjem i nakon malo vremena shvatio da su poroci ono gdje se može najbolje zaraditi. Oni koji nude određeni servis, plaćaju onima koji im šalju klijente, one koji doista potroše novac. Tako se mogu u potpunosti posvetiti svom biznisu i koristiti sposobnosti drugih da im nađu klijente. Oni od klijenata zarađuju i dio te zarade daju onima koji su im poslali te osobe. Taktika je pobjednička za njih, ali i za webmastere koji se bave promocijom određenih servisa. Brzo je shvatio da najveći postotak udjela u zaradi nude casino online. To mu je bilo logično: jednom kada pokrenu posao imaju jako male troškove. Dovoljno je da imaju puno klijenata, da bi imali matematičku garanciju dobitka. Oni su davali suradnicima i do 40% onoga što bi klijent izgubio.

Pogledao je kako to drugi rade. Naučio je kod za pisanje web stranica, registrirao domenu i našao jeftini hosting na kojem će se nalaziti njegov site. Nakon 2 mjeseca rada, sve je bilo spremno. Lako je bilo shvatiti da bez promocije site-a nema prometa, bez prometa nema ljudi koji bi kockali, a bez njih nema njegovog postotka. Pokušao je sve taktike da dovede posjetioce, ali stvari nisu najbolje išle. Nakon 6 mjeseci rada njegova zarada je bila nula. Počeo je sve više čitati članke po blogovima i forumima, a i iskustvo je pridonijelo tome da shvati gdje je ključ uspjeha. Posjetioci koji dođu na site moraju biti zainteresirani za kockanje, u suprotnom ga napuste u par minuta, ako ne i sekundi. Kako dovesti zainteresirane ljude? I to je bilo konceptualno vrlo jednostavno: imati dobar promet s tražilica. Ako čovjek nešto traži, znači da ga to i zanima. Vrlo jasno, ali se otvorio novi problem: kako se dobro plasirati na tražilicama? On je bio na sedmoj ili osmoj stranici, a nitko nije dolazio do tamo. Trebalo je pomaknuti site na prvu, ili u najgorem slučaju na drugu stranicu rezultata pretrage. Krenuo je u teški posao. Dodatni problem je bio što je njegov site bio na tri jezika: osim na hrvatskom, preveo ga je na engleski i njemački. To su bila dva jezika s kojima se dobro snalazio. Imao je osjećaj da s područja Hrvatske i eventualno susjednih zemalja iz bivše Jugoslavije, ne može računati na velike pare. Standard je bio relativno nizak: malo novaca na raspolaganju i malo onih koji su povezani na Internet. Nevolja je bila što su već u to doba tražilice drukčije radile za razna jezična područja. Trebalo mu je još 6 mjeseci prije nego je stigao prvi ček. To mu je dalo poticaj da još više radi i rezultati su se neumitno vidjeli.

Mjesečna zarada, koja mu je bila osnovni pokazatelj, je kontinuirano rasla. Kada je izbila svjetska financijska kriza 2008. godine, posao s casinima online je bio na vrhuncu. Jedan mjesec je zaradio 80 tisuća dolara: nije mogao vjerovati u ono što se događa. U međuvremenu je diplomirao na elektrotehničkom fakultetu, ali mu nije padalo na pamet da se zaposli u nekoj firmi. To je rastuživalo njegove roditelje, ali niti za njihovu ljubav nije moga da se žrtvuje tako da si nađe posao koji će mu donositi samo mali džeparac, u odnosu na ono što je zarađivao na mreži. Kupio si je stan i odselio se od roditelja. Proširio je aktivnosti i na druga područja i u trenutku kada je prihod od casina počeo neumitno opadati, stvorili su se novi izvori zarade koji su bar djelomično nadopunjavali ono što je nedostajalo od kockanja. I on je kockao online. Site je trebalo redovno ažurirati da bi bio dobro pozicioniran kod tražilica. Kockajući se, skupljao je materijal za razne članke koje je dodavao bar jednom mjesečno.

Dogodilo se prije par godina da je jedne večeri kockao i popio koju čašu vina više. To ga je potaklo da poveća uloge i da pređe na slot mašine s progresivnim jackpotom. Sada bi neko očekivao da je to večer, zbog pića, prokockao veliki dio od onoga što je zaradio i držao na raznim bankovnim računima, u zemlji i inozemstvu. Baš suprotno! Potrefio mu se jedan Jackpot od gotovo pola milijuna eura. Ne samo da je svojim trudom uspio zgrnuti hrpu novaca, nego ga je još i sreća poslužila. To je bila neka prekretnica u njegovom životu. Počeo je razmišljati o tome zašto tako naporno radi kada ima dovoljno novaca do kraja života. Koliko god neki posao uspješno ide i daje veliko zadovoljstvo, s vremenom dosadi i učini se bez smisla. Tako je na kraju odlučio da se odmori. Odletio je do Floride i tamo prove tjedan dana na plaži, u potpunom odmoru. Zatim je našao jednog lokalnog agenta koji mu je pomogao da kupi ovu brodicu, naravno polovnu, na kojoj se sada nalazi. Odlučio je oploviti svijet i iskoristiti to vrijeme da bi shvatio kako nastaviti.

Sunce se počelo spuštati prema obzorju, a on je napustio komandno mjesto: automatski pilot je i dalje obavljao sav posao oko navigacije. Otvorio je jednu konzervu za večeru, popio boce crnog, čileanskog vina i povukao se u svoju kabinu na spavanje. Probudio se po noći. Po grmljavini, sijevanju munja, tuckanju kapljica po krovu i ljuljanju brodice shvatio je da je uletio u oluju. Redovno bi prije spavanja proučio vremensku situaciju. Ima je satelitsku vezu na Internet i mogao je pristupiti svim informacijama koje su ga zanimale. To mu je bila jedina veza sa svijetom i jedna od rijetkih zabava koje je imao na brodici. Koliko god je odlučio da se odmori, uvijek je pratio kako idu njegovi poslovi. Posvećivao je minimalno vrijeme potrebno da se sve ne raspadne, ali mu je rad na mreži već ušao pod kožu i morao je uzeti minimalnu dozu toga u toku dana. Te večeri, valjda zbog one boce crnog vina, zaboravio je da pogleda kako se razvija vremenska situacija. Odjednom je začuo jedan jaki udarac na palubi: nešto se je polomilo. Uhvatila ga je panika, otvorio je vrata prema kokpitu i izašao u noć. U trenutku je bio kompletno mokar: kiša je pljuštala. Onda je s lijeve strane ugledao veliki val kako se naginje nad brodicu i nakon toga... ništa!

Probudio se pod zrakama tek izašlog sunca na jednoj pješčanoj plaži. Ležao je na trbuhu. Pridigao se i pregledao svoje tijelo. Osim koje ogrebotine i masnice, sve drugo je izgledalo u redu. Imao je sreće... u nesreći. Premjestio se u hladovinu palmi koje su ograničavale plažu prema unutrašnjosti otoka. Otoka? Nije moglo biti u pitanju kopno; moralo se raditi o nekom izoliranom otočiću u sred ničega. Žeđ ga je strahovito mučila i uspio je pronaći izvor pitke vode negdje oko podne: sunce je bilo oko zenita. Sljedećih dana je počeo da se organizira. Izgradio je sklonište od grana i palminog lišća, pronašao je kokosove orahe i dva drveta s bananama. Napravio je neku vrstu vrše za lov na ribe i ponekad bi se unutra nešto i našlo. Jednom se čak unutra zavukao i jedan jastog. Vatru je uspio upaliti već prvi dan. Pomoglo mu je ono što je vidio u raznim emisijama o preživljavanju u prirodi. Vrijeme je sporo prolazilo. Imao je previše vremena za razmišljanje i to je ono što ga je najviše bacalo u depresiju. Nakon nekih mjesec dana odlučio je da se uputi u jedno ekspediciju po otoku. Vjerojatnost da je otok naseljen bila je gotovo nepostojeća, ali je sve trebalo pokušati. Ako ga do danas nisu pronašli, tko zna hoće li ikada stići pomoć da ga spasi iz ove situacije.

Uputio se u istraživanje rano ujutro. Džungla kroz koju je morao proći nije bila pretjerano gusta i sve je izgledalo pitomo. Najviše ga je bilo strah da se neće znati vratiti, pa je pripremio drvene kolčiće koji bi svako toliko zabio u zemlju da označi put s kojim je prošao. Negdje iza podneva je stigao na drugu stranu otoka. Plaža gotovo identična kao ona gdje se on nalazio, ali... Na lijevom kraju plaže, gdje je ista završavala ograničena s jednom tamnom, eruptivnom stijenom, vidio je nešto i uputi se prema tome. Nije mogao vjerovati, ali je izgledalo kao neko sklonište. Kada je stigao tamo vidio je da se radi o nekoj vrsti barake sklepane od plastičnih dijelova; činilo se da su neki komadi od neke barke. Uzviknuo je i iz džungle, s njegove lijeve strane se pojavila prekrasna mlada žena. Oboje su imali vidljiv izraz sreće na licu. Krenuli su jedno prema drugome i čvrsto i dugo se zagrlili. Nakon toga su ušli u baraku u kojoj je bila i po koja plastična stolica, jedan stol i neke police. Ispričali su jedno drugome kako su završili ovdje. Ona je bila kćerka jednog bogataša i odlučila da s tatinom jahtom ode iz Californije do Australije. Zahvatilo ju je nevrijeme i bacilo na ovaj otok. Jahta se prelomila u dva dijela, a dio u kojem se nalazio radio je udario u stijenu i radio je bio uništen. Uspjela je spasiti dobar dio toga s broda i ovdje tako živi već više od 3 mjeseca. Imala je sa sobom još dosta veliku količinu zaliha. Nakon što je pojeo u slast jednu konzervu tune, prispavalo mu se. Ona ga je odvela do mreže zavezane između dvije palme i rekla mu da se odmori. Probudio se je nakon osvježavajućeg sna. Ona je stajala ispred njega bez ijedne krpice na sebi. Milo ga je gledala i rekla mu:
- Možeš dobiti ono što ti je najviše nedostajalo u ovih mjesec dana.
On je pogleda zbunjeno i u nevjerici reče:
- Nije moguće... imaš Internet!?